Svojom muževnošću raznio je neprijatelje.(6)
(Još jedan) jedan od kraljevih ministara bio je vrlo lukav,
Tko je nadahnuo predmet, ali počinio neprijatelje.(7)
Taj svećenik je imao kćer, koja je bila obasjana poput svjetlosti,
I ime joj je nazvano 'Roshan Dimaagh' (bukv. Prosvijetljeni intelekt).(8)
Kralj je primio dvoje svoje djece,
Koji je predugo šetao, u školi.(9)
Bili su primljeni s mudrim Maulanom (vjerskim svećenikom) iz Rima,
Koji je bio obdaren bogatstvom i zemljom.(10)
Tu su bila prisutna i druga djeca,
Koji su svoje pouke čitali iz knjiga.(11)
Svi bi nosili svoje knjige pod pazuhom,
Često su se vodile rasprave o Tohri i Anjeelu.(12)
Za učenje sedam jezika osnovane su dvije škole.
Jedan za muškarce; druga za žene.(13)
Dječake je podučavao Maulana, (muški islamski učenjak),
Upućena gospođa uputila je djevojke.(14)
Izgrađen je zid između dva dijela,
Dječaci su držani s jedne, a djevojčice s druge strane.(15)
Obje strane su se jako trudile,
Učiti i nadmašiti onostrano,(16)
Svi su pročitali sve knjige,
Koje su napisane i na perzijskom i na arapskom jeziku.(17)
Među sobom su razgovarali o obrazovanju,
Bez obzira na to jesu li bili inteligentni ili nerazumni.(18)
Podigli su zastave da steknu obrazovanje za mačevanje,
Čim su dostigli dob zrelosti.(19)
Kako se približavala proljetna sezona,
U obje frakcije pojavio se kineski sindrom.(20)
Poput kralja nad kraljevima Kine, njihove su želje porasle,
Osobito su dame postigle prekrasne poslastice.(21)
Svi su procvjetali kao vrt,
I svi su se prijatelji prepustili veselju.(22)
Unutar tog zida živio je miš,
Zbog čega su se u zidu pojavile rupe.(23)
Kroz njih su se dvoje (ljudi) promatrali,
Jedno je bilo svjetlo svemira, a drugo sunce Yamanee neba.(24)
Tako su njih dvoje bili zarobljeni u ljubavnoj vezi,
A zanemarili su svoju naobrazbu i svjetovnu svijest.(25)
Njihovo upletanje u ljubav bilo je tako intenzivno,
Da su obojica izgubili osjećaj za upravljanje stremenima svojih konja.(26)
Pitali su jedno drugo jedno drugo: 'Oj draga, ti si kao sunce,
'A ti, Prosvjetitelju svemira, i uzevši mjesec, kako si?'(27)
Kad su obojica prolazili kroz takvo stanje,
Pitali su i učitelji i učiteljice,(28)
'O, ti svjetiljko neba i Prosvjetitelju svemira,
'Zašto ti se čini da klonuš?(29)
'Recite nam, dragi naši, što vas je mučilo?