Svi događaji sreće i tuge, dobitka i gubitka, rođenja i smrti itd., odvijaju se u skladu s onim što je Svevišnji napisao ili je unaprijed određeno. Ništa nije u rukama živih bića. Sve je u rukama Svevišnjeg.
Sva živa bića nose plodove onoga što su učinila. Kakva god djela učinili, za to su i nagrađeni. On sam Svemogući uključuje ljudska bića u izvođenje različitih djela/radnji.
I ovako iznenađeni, u svima se postavlja pitanje tko je primarni uzrok, Bog, čovjek ili samo djelovanje? Koji je od ovih uzroka više ili manje? Što je definitivno ispravno? Ništa se ne može reći s bilo kojim stupnjem sigurnosti.
Kako se prolazi kroz hvalu i klevetu, zadovoljstvo ili tugu? Što je blagoslov, a što prokletstvo? Ništa se ne može reći konačno. Može se samo zaključiti da se sve događa i uzrokuje sam Gospodin. (331)