Veličinu Gospodnjeg eliksira ljubavi može cijeniti samo onaj tko ga iskusi. To je kao pijanica kojeg svijet smatra ludim.
Baš kao što ratnik ranjen na bojnom polju luta okolo blistavo crvenih očiju, on glumi osjećaj prijateljstva i neprijateljstva,
Onaj zaljubljen u Božju ljubav ima svoj govor poput nektara zbog neprestanog recitiranja neopisivih Gospodinovih osobina. Usvaja šutnju i slobodan je od svih drugih želja. On ne razgovara ni sa kim i ostaje uživajući u slatkoći Gospodovog nama.
Sve svoje želje drži u tajnosti. Pohvala i uvreda njemu je sve isto. U stuporu Naama vide ga kako živi život pun čudesa. (173)