Sikhov sljedbenik Gurua gubi sebe i postiže spasenje u svom životu dok je još živ. Vodeći život domaćina, ne osjeća brigu za nevolju ili mir/ugodu koja mu se nađe na putu.
A potom rođenje i smrt, grijeh i pobožnost, raj i pakao, zadovoljstva i nevolje, briga i sreća, sva su mu sredstva jednaka.
Za takvu osobu svjesnu Gurua, džungla i dom, uživanje i odricanje, narodne tradicije i tradicije svetih spisa, znanje i kontemplacija, mir i nevolja, tuga i zadovoljstvo, prijateljstvo i neprijateljstvo su sve isto.
Grumen zemlje ili zlata, otrov i nektar, voda i vatra su isti za osobu svjesnu Gurua. Jer, njegova ljubav je ostati zaokupljen u stabilno stanje trajnog znanja Gurua. (90)