U društvu pobožnih ljudi, um se spremno usredotočuje na božansku riječ. To rezultira trajnom i neprekinutom meditacijom na Naam.
Kao rezultat sjedinjenja sa svetim okupljanjem, ovozemaljske smetnje svakodnevnog života više ne smetaju. Pridržava se kodeksa ljubavi s vjerom i povjerenjem.
Zahvaljujući društvu svetih ljudi, osoba svjesna Gurua koja obožava Boga ostaje slobodna od svjetovnih želja unatoč tome što živi pod njihovim utjecajem. On ne pripisuje nikakve zasluge za bilo koje izvršeno djelo. Ostaje lišen svih očekivanja i nada i ne osjeća d
Vrlinom svete kongregacije, s usađivanjem Gospodnjeg znanja i percepcije u um, i osjećajem Njegove prisutnosti oko sebe, takav bhakta nikada nije prevaren ili prevaren u svijetu. (145)