Jedan Oankar, primalna energija, ostvarena milošću božanskog učitelja
Guru je replika savršenog Brahama koji je nemanifestiran i neuništiv.
Riječ Gurua (a ne njegovog tijela) transcendentnog Brahma koji prebiva u svetoj kongregaciji.
Društvo sadhua je prebivalište istine gdje se stvara prilika za predanost s ljubavlju.
Ovdje se propovijeda o sve četiri varne i mudrost Gurua (Gurmata) se iznosi pred ljude.
Tek ovdje dodirujući stopala i postajući prah od nogu, gurmuhi postaju sljedbenici puta discipline.
Postajući neutralni usred nada, pojedinci kroz svetu kongregaciju idu dalje od maye.
Biti učenik Gurua je vrlo suptilna aktivnost i to je poput lizanja neukusnog kamena.
Tanji je od kose i oštriji od oštrice mača.
Ništa joj nije jednako u sadašnjosti, prošlosti i budućnosti.
U kući sikhizma, dualnost se briše i čovjek postaje jedno s tim Jednim.
Čovjek zaboravlja ideju o drugom, trećem, kada i zašto.
Odbacujući sve želje, pojedinac uživa u nadi u jednoga Gospodara.
Put koji vodi do usvajanja blagotvorne mudrosti Gurua (Gurmata) poznat je kao Gurmukh-put.
U njemu se podučava živjeti u volji Gospodnjoj i razmišljati o Riječi Gurua.
Volja Učitelja dolazi da bude ljubljena i u svim mislima prožima bezobličnog Gospodina.
Kao što ljubav i miris ne ostaju skriveni, Gurmukh također ne ostaje skriven i zaokuplja se altruističkim aktivnostima.
On u njega upija vjeru, zadovoljstvo, ekstazu i sposobnosti da bude vješt.
Gurmukh desetkuje ego i pobjeđuje ga.
Smatrajući se gostom, sikh provodi svoj život u predanosti ljubavi.
Oni (sikhi) ostaju nepoznati prevari i izvlačenju ega iz svojih umova.
Njihovo pravo ponašanje je da sebe tretiraju kao goste na ovom svijetu.
Cilj Gurmukha je služenje i Gospodin voli samo takvo djelovanje.
Spajajući svijest u Riječi oni reformiraju cijelu obitelj (u obliku svijeta).
Kroz svetu kongregaciju oni postaju čisti i bezoblični i uspostavljaju se u završnoj fazi ravnoteže.
Paleći vrhunsko svjetlo u svom umu, gurmukh ostaje zauzet u stanju vrhunskog transa.
Kada usvoji vrhovnu stvarnost (Gospodina) u svom umu, počinje zvoniti neutanačena melodija.
Postavši svjestan altruizma sada u njegovom srcu prebiva osjećaj Božje sveprisutnosti.
Inspiriran učenjima Gurua, gurmukh postiže stanje neustrašivosti.
Disciplinirajući se u društvu svetih, tj. gubeći svoj ego, sjeća se Gospodina s jednodušnom predanošću.
Na taj način, ulazeći iz ovog svijeta u duhovni svijet, on se konačno uspostavlja u svojoj stvarnoj prirodi.
Kao i odraz u ogledalu. On u svijetu vidi samoga sebe.
Taj savršeni Gospodin je tu u svim jastvima; neuki pojedinac Ga traži vani kao što Mjesec vidi vlastiti odraz u vodi i osjeća da je ondje.
Sam Gospodin je tu u mlijeku, kravi i gheeju.
Uzimajući miris iz cvijeća On je sam okus u njima.
Njegov vlastiti fenomen je tu u drvetu, vatri, vodi, zemlji i snijegu.
Savršeni Gospodin prebiva u svim jastvima i vizualizira ga rijetki gurmukh.
Rijedak je gurmukh koji se koncentrira na Gurua i postigne božanski vid.
On je draguljar koji ima sposobnost testiranja, kao i čuvanja dragulja u vrlinama.
Njegov um postaje čist poput rubina i on ostaje zaokupljen svetom skupštinom.
Njegov um postaje čist poput rubina i on ostaje zaokupljen svetom skupštinom.
On je mrtav a živ, tj. okreće svoje lice od zlih sklonosti.
Potpuno se stopivši s vrhovnim svjetlom, razumije sebe kao i Gospodina.
Ushićen u glazbi i zvuku (riječi), Guruov učenik postaje pun spokojnih kvaliteta.
Njegova se svijest stapa s Riječju, a um mu se stabilizira u neispucanoj melodiji.
Guru svira na instrumentu propovijedi, slušajući ga, um se oblači u najviše stanje ravnoteže (za ples pred Gospodinom).
Sikh od Gurua, prilagođavajući se instrumentu podučavanja, na kraju ispada da je svirač Guru Riječi.
Sada sveznajući Gospodin razumije njegove muke odvojenosti.
Učenik se pretvara u Gurua i Guru u učenika na isti način, jer je brus dijamanta zapravo također dijamant.
Veličina gurmukha je u tome što on, budući da je kamen mudraca, svakoga čini kamenom mudraca.
Kako je dijamant izrezan dijamantom, svjetlost gurmukha stapa se u Vrhovno svjetlo.
Njegova je svijest usklađena s Riječju dok um svirača upija instrument.
Sada učenik i Guru postaju identični. Oni postaju jedno i stapaju se jedno u drugo.
Od čovjeka je rođen čovjek (od Guru Nanaka do Guru Angada) i postao je superioran čovjek.
Prešavši svijet jednim skokom stopio se u urođeno znanje.
Onaj tko vidi istinskog Gurua, vidio je i Gospodina.
Stavljajući svoju svijest u Riječ, on se usredotočuje na sebe.
Uživajući u mirisu lotosovih stopala Gurua, on se pretvara u sandalu.
Kušajući nektar lotosovih stopala on ulazi u posebno čudesno stanje (super svijesti).
Sada u skladu s Gurmatom, mudrošću Gurua, on stabilizirajući um nadilazi granice oblika i figura.
Dospijevši do svete zajednice, obitavališta istine, on sam postaje sličan tom neprimjetnom i neizrecivom Gospodinu.
Tko vidi iznutra očima, zapravo se promatra i izvana.
On je opisan riječima i On je osvijetljen u svijesti.
Zbog mirisa lotosovih stopala Gurua, um, postajući crna pčela, uživa u zadovoljstvu.
Što god se postigne u svetoj zajednici, od toga se ne odvaja.
Stavljanjem uma u učenja Gurua, sam se um mijenja u skladu s mudrošću Gurua.
Pravi Guru je oblik tog transcendentalnog Brahma koji je iznad svih kvaliteta.
On je vid u očima i dah u nosnici.
On je svijest u ušima i okus na jeziku.
Rukama On radi i postaje suputnik na putu.
Gurmukh je postigao plod užitka nakon mućkanja Riječi sa sviješću.
Svaki rijetki gurmukh ostaje podalje od učinaka maye.
Sveta kongregacija je sandalovo drvo kojemu tko postane sandal
Kako je poznat dinamizam Nemanifestiranog?
Kako se može ispričati priča o tom neizrecivom Gospodinu?
On je divan zbog samog čuda.
Upijači u čudesnoj spoznaji postaju ushićeni.
Vede također ne razumiju ovu misteriju, pa čak ni Sesanag (mitološka zmija s tisuću kapuljača) ne može znati njene granice.
Vahiguru, Bog, hvali se kroz recitaciju Riječi Gurua, Gurbanija.
Dok autobus na autoputu prolazi utabanim stazama,
U svetoj kongregaciji se nastavlja pridržavati se božanske uredbe (hukam) i volje Gospodnje.
Kao što, mudra osoba čuva novac netaknut kod kuće
A duboki ocean ne ostavlja svoju opću prirodu;
Dok se trava gazi pod nogama,
Kao ova (zemaljska) gostionica je Manasarovar, a učenici Gurua su labudovi
Koji u obliku kirtana, pjevajući svete himne, jedu bisere Riječi Gurua.
Dok se drvo sandala pokušava sakriti u šumi (ali ne može ostati skriveno),
Kamen mudraca koji je identičan običnom kamenju u planinama provodi vrijeme u skrivanju.
Sedam mora je očito, ali Manasarovar ostaje nevidljiv običnim očima.
Kao parijat, drvo koje ispunjava želje, također ostaje nevidljivo;
Kamaddhenu, krava koja ispunjava želje, također živi u ovom svijetu, ali se nikad ne primijeti.
Isto tako, zašto bi oni koji su usvojili učenja pravog Gurua uključili sebe u bilo koje brojanje.
(Salisai = uzeti. Sarisai = sažetak.)
Oči su dvije, ali gledaju jednog (Gospodina).
Uha su dva, ali izvlače jednu svijest.
Rijeka ima dvije obale, ali one su spojem vode jedna i nisu odvojene.
Guru i učenik su dva identiteta ali jedan shabad, Riječ prožima kroz njih oboje.
Kada je Guru učenik i učenik Guru, tko može učiniti da drugi razumiju.
Najprije mu propovijeda Guru koji tjera učenika da sjedne blizu njegovih nogu.
Govoreći mu o razlikovanju svete kongregacije i prebivališta dharme, stavljen je u službu (čovječanstva).
Služeći odanošću punom ljubavi, sluge Gospodnje slave obljetnice.
Usklađujući svijest s Riječju, kroz pjevanje himni, dolazi se do susreće istine.
Gurmukh hoda stazom Istine; prakticirajući Istinu on prelazi Svjetski ocean.
Tako istinoljubivi dobiva istinu, a shvaćajući je, ego se briše.
Glava je visoko, a stopala nisko, ali glava je još uvijek pognuta nad nogama.
Noge nose teret usta, očiju, nosa, ušiju, ruku i cijelog tijela.
Zatim, ostavljajući po strani sve tjelesne organe, obožavaju se samo oni (stopala).
Oni svakodnevno idu u svetu kongregaciju u sklonište Gurua.
Tada trče za altruističkim poslovima i ostvaruju posao do maksimuma.
Jao! Da li su cipele napravljene od moje kože koristili Sikhi Gurua.
Ko dobije prašinu sa nogu takvih ljudi (s gornjim vrlinama) taj je sretan i blagoslovljen.
Kako je zemlja utjelovljenje uzdržljivosti, dharme i poniznosti,
Ostaje pod nogama i ta je poniznost istinita, a ne lažna.
Netko na njemu gradi božji hram, a netko na njemu gomila smeće.
Što god se posije, dobiva se u skladu s tim, bilo da je to mango ili lasuri, ljepljivo voće.
Dok su mrtvi za života, tj. brišući ego iz sebe, gurmukhi se pridružuju gurmukhima u svetoj kongregaciji.
Oni postaju prah od nogu svetaca, koji se gazi.
Dok voda teče prema dolje i odnosi sa sobom svakoga tko je sretne (i čini ga također poniznim),
Sve se boje pomiješaju u vodi i ona postaje jedno sa svakom bojom;
Brisanje ega čini altruistična djela;
Ne potapa drvo, radije čini da željezo pliva s njim;
Čini prosperitet kad pada kiša u kišnoj sezoni.
Isto tako, sveti sveci umiru za života tj. uklanjaju svoj ego, čineći svoj dolazak na svijet plodnim.
S nogama gore i glavom prema dolje, stablo se ukorijeni i stoji nepomično.
Podnosi vodu, hladnoću i sunce, ali ne okreće lice od samomrtvljenja.
Takvo stablo je blagoslovljeno i puno je ploda.
Prilikom otkoštavanja daje plodove i ne miješa se ni pod pilom.
Opaki nastavljaju činiti zla, dok blagi ostaju zauzeti dobrim aktivnostima.
Rijetki su ljudi na svijetu koji svojim svetim srcem čine dobro zlu.
Pučani su prevareni vremenom tj. mijenjaju se u skladu s vremenom, ali sveti ljudi uspijevaju obmanuti vrijeme tj. ostaju slobodni od utjecaja vremena.
Učenik koji ostane mrtav (između nada i želja) na kraju će ući u grob Gurua, tj. transformirati će se u Gurua.
Svoju svijest stapa u Riječ i gubi svoj ego.
Prihvaćajući tijelo u obliku zemlje kao počivalište, prostire prostirku uma preko njega.
Čak i ako ga zgaze, on se ponaša u skladu s učenjima Gurua.
Prožet odanošću punom ljubavi, postaje ponizan i stabilizira svoj um.
Sam se kreće prema svetoj zajednici i obasipa ga milost Gospodnja.