Moji kapci ne trebaju nikakvu vrstu kolirija za postojanje,
Jer, uvijek sam prašinu na putu kojim prolaze Božji ljudi smatrao prikladnim kolirijem.” (54) (2)
Padamo glavu na zemlju u molitvama svakog trenutka i daha,
Jer, mi smo smatrali da lice našeg dragog odražava sjaj Svemogućeg. (54) (3)
Božji sveti ljudi, sveci, podarili su kraljevstva svjetskim kraljevima,
Zato smatram plemenite duše (čak i skromne prosjake) na ulici (prebivalištu) mog Voljenog (Gurua) kao kraljeve (54) (4)
Goyaa kaže: "Nemam nikakve želje niti vrijednosti za bogatstvom i imovinom, o Guru! Jer, smatrao sam sjenu pramena tvoje kose perom Humae, Feniksa, mitske ptice čija bi sjena trebala donijeti sreća." (54) (5)
Opazio sam otmičara srca u kapcima čovjeka koji vidi,
Zatim, gdje god sam bacio pogled, mogao sam vidjeti samo svog voljenog Gurua." (55) (1) Obišao sam oba mjesta, Kabu i hram, nigdje nisam vidio nikoga osim Tebe." (55) (2)
Gdje god i kad god sam vidio očima traženja i koncentracije,